03.02.2008., nedjelja

Sama, ne mogu...

Aaa ne da mi se razmišljati. Ne želim razmišljati. Zašto da se mučim? Zašto da stalno ponavljam „zašto“? Nema smisla. Zašto da se trudim pronaći rješenje, ili odgovor, ili to nešto? Čim više razmišljam, više sam tužna i ljuta i zbedirana. Možda bolje da zažmirim na loše stvari, da ih ignoriram, da ne vodim u sebi rasprave o njima. Možda bolje da se pravim da je sve u redu. Biti će mi ljepše u životu.
Pa, nekad mi uspijeva. Ne razmišljati.
I istina, bude mi ljepše. Al..... ustvari, ja samo trpam loše stvari pod tepih. I to se u dubini moje duše skuplja. Ponekad i ne osjetim da ima išta zakopano tamo dolje, a ponekad, samo što ne eksplodiram i razletim se na sve strane. Aaaa i kakav je zaključak???
Ne da mi se zaključivati. Trenutno nisam u bedu, al tak imam onaj filing, predosjećaj, da će se dogodit neš loše. Tj da ću puknut i past u depru.
Jučer krenem van, i počela padat kiša, ja bez umbrelle, sva sam se smočila, hlače su mi do koljena upile vodu, a to jednostavno ne podnosim, kad mi se hlače vuku po podu, i još k tome mokre. Najradije bi se bila vratila doma u krevet i samo se plakala zbog te glupe kiše.
Ko se normalan rasplače jer je pala kiša pa su mu se smočile hlače. Nitko. Šugava kiša je samo bila povod, a uzroci su puno dublji. Juuuuuhuuuu ipak sam došla do zaključka: ja sam duboko u sebi vrlo nesretna. Na površini ne, na površini sam ja jedno veselo dijete, mali hippie, čak i ispod površine. Ali u najdaljim zakutcima moje duše i srca – nisam.
I sada pokušavam držati pod kontrolom tu tamu u sebi, pokušavam ju zaustaviti u pokušaju da me proguta.
Sama, mogu ju jedino usporiti.
Ali ubiti, sama ne mogu.
=((


- 11:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.01.2008., srijeda

Šugava praznina =(

Ma.... zakaj ja sebi dopustim da mi se neko počne sviđat na temelju toga kaj sam vidjela njegovih nekoliko slika, i 3put razgovarala s njim prek msna. Tj. sviđao mi se već nakon slika. Fakat mi je to počelo ići na živce. Kaj tak lako padam na dečke. Uffffffff. Kaj je to u mojoj psihi da se ja tako ponašam. Uopće nisam stabilna što se tog tiče. I to mi ide na živce.
Evo priznajem, preko ovog bloga za kojeg nitko poznat nezna, (što sam hraaaaabrrra sve se bojim svoje hrabrosti) da, da, želim dečka. Treba mi dečko. I bljuje mi se dok ovo čitam. Ispadam taaako jadno. Ispada da mi dečko treba da si sredim život. Ne. Kad bolje razmislim, moj život je sređen, imam sve što mi treba, topli krevet, normalnu obitelj, preslatkog malog buraza koji je nešto najljepše što čovjek može imati (razlika između mene i njega je 16 godina),nešto para u džepu (istinbog ne baš puno, al kad pogledaš kako ljudi žive u Africi i ne samo tamo, ovo je pravo bogatstvo), mogućnost školovanja, koje mi trenutno jako dobro ide jer sam prošla s 5 u gimnaziji, imam najbolju frendicu koju obožavam i poštujem i cijenim kao osobu, a i ona mene, a uz nju imam i još nekoliko boljih frendica i frenda, što se tiče ostalih ljudi sa svima sam si ok, ono, kak bi se reklo, svi me vole, nisam s nikim u svađi il tak neš, i s dečkima općenito sam si više nego ok. Što se tiče fizičkog izgleda, sitna sam, al slatka. Bar to ostali misle.
I ja sam svjesna svega što imam. I zahvalna sam na tome.
Čovjek bi rekao, pa ništa mi ne fali.
Ali... nije sve onako kako se čini. Nemam dečka. Uf zamisli. Nemaš dečka. I kaj sad? Big deal!
Imam 17 godina i nemam dečka. Niti sam ga ikad imala. Ne službeno. Da, zbarila sam nekih desetak dečkiju... neke i više puta... I da, nije da se nikad nitko nije zanimao za mene, naprotiv, dečku iz razreda se sviđam valjda više od godine dana, i nije prvi kojem se sviđam.
I onda, gdje je problem??
Ne znam, ni meni nije jasno. Jer još se ni jednom nije potrefilo da se dečko koji mi se sviđa također zanima za mene. A u zadnjih god dana sviđa mi ih se bar 2 odjednom.
I nikako i nikako da se potrefi. I to me pogađa. Hebiga kad čovjek uvijek želi ono čega nema =(
I teško mi je. Makar s vremenom postane lakše, jer se navikneš na to da si sam. A s druge strane je sve teže, jer vrijeme ide, a nitko se ne pojavljuje.
Da, možda sam i počela okolo pričati da meni ne treba dečko, da ja ne bi mogla biti u vezi, da, možda i jesam, ali možda ja ne pokušavam uvjeriti vas u to, nego sebe. Lažem sebi. I znam da lažem. Ali možda bolje da si lažem, nego da se predam toj....tugi?.....praznini?
Što god da bilo, ne sviđa mi se nimalo, niti mi se sviđa kako to utječe na mene
Ne želim da me to proguta, ne želim razmišljati o tome, ali nekad si jednostavno ne mogu pomoći.
Ali ja se trudim. Trudim se othrvati se toj želji za nekim, ma znate kaj mislim, nekim tko će me voljeti, ljubiti, grliti, a da istodobno i ja volim njega. Joj neću sad ulazit u poeziju. =( Ubilo bi me.
Svi koji su u vezi ili su ikad bili, znaju kakav je to filing. Ja sam to doživjela nekoliko puta, u flashevima, ne sa svakim dečkom, i mogu zamisliti kako bi bilo da to stalno imam. Svi mogu. Jer svi smo ljudi.
Toliko psihički i fizički trebam nekog da je to strašno. Prestrašno.
A još je teže kad si s best frendicom i njezinim dečkom (makar s njima ne tako jako), a da ne spominjem da moja donedavno 2.best frendica (možda opet i bude) fura s mojim best frendom. I uuuuuuužasno jaaaako se vole. A u tog dečka sam bila zaljubljena 2 godine.
Ja sam sretna zbog njih, jesam, jako, i nije da sam ljubomorna jer oni imaju jedan drugog, nije to ni u kom slučaju.
Samo je stvar u tome da moji najbliži imaju voljenu osobu....
A ja još nikog nisam našla.... Iliti, nitko nije našao mene....
=(

- 23:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.01.2008., ponedjeljak

Uspomeni na moju bivšu best frendicu...

Silvija,
ovo ovako više ne može. Mi više nismo najbolje prijateljice. Zadnja 3 mjeseca jedva da smo i dobre prijeteljice. Ne znam zašto si ti postala osoba kakva jesi u zadnje vrijeme, ne znam zašto te ta veza toliko promijenila, ali znam da je od moje donedavno best frendice ostala samo sjena, a često NI sjena.
Kad je sve to krenulo, kad si profurala s Njim, mislila sam, treba ti dati vremena, sve ti je to još novo, jako voliš svojeg dečka i On tebe i normalno da vam je potrebno neko vrijeme da se izguštate jedan u drugome, i da ćeš imati manje vremena za mene i Zrinku. Ali, umjesto da se situacija stabilizirala, postajalo je sve gore i gore, ti ne samo da si sve svoje slobodno vrijeme u školi i van škole provodila s Njim, ti si se pretvorila u Njega. Što god je On mislio, to je postalo i tvoje mišljenje. Ti si prestala razmišljati svojom glavom, i dok sam te slušala( i dok te slušam) , ja sam čula (i još čujem) Njega. Iz tvojih usta izlazile su Njegove riječi.

Kad smo Zrinka i ja odlučile nešto poduzeti što se tiče toga, nas četvero smo razgovarali, ili bolje rečeno nas troje, ti si uglavnom šutila, a kad bi te se pitalo za mišljenje, ti bi samo odgovorila:"Ja se slažem s Njim".
Što se tiče vaše konstatacije da smo se Zrinka i ja prestale družiti s vama, niste u pravu, jer vi se vrrrrrlo rijetko družite s ikim osim jedno s drugim. I to ne mislimo (čitaj-znamo) samo Zrinka i ja, nego SVI. Vama dvoma nije potreban nitko drugi ako ste skupa, i to zrači iz vas na daljinu, i nesvjesno, vi takav signal odašiljete svima. A i ne znam kakvog bi mi razloga imale da se odjednom prestanemo družiti s vama, jer Zrinka je u vrijeme kad ste vi profurali već imala dečka, i družila se jednako s nama i prije i nakon što su profurali. Ja niti sam tada imala dečka, niti ga imam sad, pa ne vidim razloga zbog kojeg bi se odjednom prestala družiti s tobom i s Njim, a sa Zrinkom se nastaviti družiti normalno. I kad jedan Njegov frend, a dečkima inače ne smetaju takve stvari niti to registriraju, izjavi:"Ja kad sam s njima osjećam se da smetam", onda mi stvarno ne možeš imati obraza tvrditi suprotno.

I ja stvarno neznam kak ti svojim dvjema best frendicama možeš reći:"Mi se taaako volimo a vi ste svi protiv nas!" Kako nam to možeš reći? Ako ti misliš da su tvoje najbolje prijateljice takve, i sposobne za tako nešto, da nama smeta što si ti sretna s Njim i On s tobom, i što se vi tako volite, da smo možda ljubomorne na vas (k tome uzmi u obzir da nam je tvoj dečko također najbolji frend) i da vas želimo rastaviti, onda naše prijateljstvo nije prijateljstvo. Kako možeš misliti da te tjeramo da biraš između nas i Njega? (I zar misliš da ne znamo da bi izabrala Njega) Zar to best frendice rade jedna drugoj?

Ne, Silvija, mi vas ne želimo rastaviti. Nama ne smeta vaša ljubav ni malo. Nama smeta osoba u koju te ta ljubav pretvorila. On je ostao isti, njegovo ponašanje, stavovi i razmišljanja nisu se nimalo promijenili, a ti, ti više nisi ti. I ima tako banalnih sitnica koje to dokazuju.

Jednom si mi u nekom razgovoru rekla da ti je naj auto Porsche Carrera, što je mene malo iznenadilo jer te inače ne zanimaju auti, i bilo mi je to čudno jer ne poznaješ toliko aute općenito da bi sad mogla reći koji ti je najdraži. I onda mi On, na jednom satu informatike nešto pokazuje na netu, i pokaže mi sliku svojeg najboljeg auta. A iznad slike piše-Porsche Carrera. I sve mi je odmah postalo jasno. On tebi kaže svoje mišljenje o nečem, u ovom slučaju o autu, nabroji ti zašto On misli da je to dobro ili nije dobro, i ti to bez pogovora prihvatiš. I Njegovo je mišljenje postalo tvoje. Razlika je u tome da on ima neko znanje o tome na temelju čega je stvorio svoje mišljenje, pa može reći nešto i o stvarima vezanim uz dotično(u ovom slučaju o drugim autima), a ti to ne možeš. Jer znaš samo ono što ti je On rekao.

Također, kad ste ti i Zrinka bile na frizuri jednom prije, frizerka ti je odrezala šiške i ti si nakon toga šizila i pričala kak ih nikad više nećeš rezat. I evo, pola godine kasnije, za staru godinu, ti dođeš sa odrezanim šiškama. A bit je u tome da je svaki put kad je Zrinka spustila svoje šiške dolje, tj. nije ih furala na stranu kao inače, On iskomentirao kak joj je baš super frizura. Ne kažem da si ti to svjesno napravila, jer je lako moguće da podsvjesno ti ispunjavaš sve Njegove želje, ma kako banalne bile, i pokušavaš postati neka idealna cura, idealna po Njegovim mjerilima.
Ti si prestala razmišljati, jer On razmišlja za tebe. O nekim stvarima još i imaš svoje mišljenje, a to je samo zato jer prije toga On nije izrekao svoj stav o tome.

I da primjetim, 5 puta sam u zadnjih mjasec i pol bila na klizanju, svaki put sam vas zvala, i nijednom niste otišli sa mnom. Ni jedan ni drugi. U redu, On mi lijepo kaže da Mu se to ne da, a ti mi kažeš da taj vikend ne smiješ baš nikam, al na kraju ipak odeš k Njemu ili s Njim nekamo.

Do prije tjedan dana mislila sam da još ima smisla truditi se oko našeg prijateljstva, mislila sam da je još vrijedno toga, ali onda su se dogodile dvije stvari koje su bile kap koja je prelila čašu.

Kad nam je otpao Dom za doček Nove, On je rekao da bi mogli kod njega biti, ali samo nas 10-15. Njegova stara je Zrinku i mene taj dan vozila doma, i pitala Ga je jel želi da oni odu navečer nekamo. Da bi se onda ti nakon toga našla iznenađenom jer ste se vas dvoje još prije 3 mjeseca dogovorili da ćete slaviti sami kod Njega. Nakon toga si me nazvala i rekla mi točno ovim riječima, citiram:"Nemremo kod Njega". Time "nemremo" uključila si i sebe za koju sam znala da ćeš biti tamo, i znala sam da kod Njega možemo, jer u starcima nije problem. I kristalno mi je jasno bilo da vas dvoje ne želite slaviti Novu s nama. I ne bi bio neki problem da si ti meni lijepo rekla da želite slaviti sami, problem je u tome što si se OPET izmotavala i prebacivala krivnju na druge. A to više stvarno ne mogu slušati. I kao šećer na kraju, kad smo se mi ostali na kraju dogovorili da ćemo biti kod Zoca, koji živi vrlo blizu tvog dečka, vas dvoje ste rekli da ćete doći kasnije do nas. I da, došli ste, oko 3 ujutro (busom u 7 smo išle do njih) a prvo što je tebe zanimalo je to kak ćemo Zrinka i ja doma. Kad ti je ona rekla da ćemo prvim jutarnjim busom u 7 (ja sam se kao što si ti odmah primjetila i iskomentirala sa:"A kaj je sad ona otišla tam sama među dečke?" maknula u drugu sobu, jer sam bila jako ljuta na tebe i nisam te htjela napasti na Novu godinu), ti si bila razočarana jer ti ne smiješ tako dugo biti vani. Došli ste zato što je tebi trebao prijevoz do doma, a mislila si da ga Zrinka i ja imamo. Da si mogla biti do jutra, ostala bi kod Njega doma. I nemoj mi SLUČAJNO reći da nije tako.
Nemoj slučajno.

Druga stvar je bio dogovor da ćemo ti, Zrinka i ja preko ovih praznika jednu subotu same van, dogovor star mjesec dana, i na kraju je to trebala biti prva subota u novoj godini. I baš nam je dobro bilo vani, da, Zrinki i meni. Ti naravno nisi bila s nama, jer si nam otkazala taj dan. Otkazala pod izlikom da ti je loše jer si dobila.
Reći ću da si prošli tjedan bila s Njim u ponedjeljak(na dočeku), za utorak ne znam, te u srijedu, četvrtak i petak. I bolio tebe trbuh ili ne, znam da te starci ne bi pustili van u subotu. A to znaš i ti. I znala si da nam ne možeš reći da ne smiješ van, pa si odlučila izvuć se na bolove, koje inače nikad nemaš kad dobiješ, pa ti je priča vrlo slaba. Opet si lagala i izvlačila se umjesto da priznaš da si kriva. cijeli si tjedan znala da ćemo tu subotu van, ali si ipak sve tjedne izlaske ispucala na Njega.


Silvija, tebi tvoje dvije best frendice ne trebaju u tvom životu.
Otkad imaš Njega, ne treba ti nitko. Tvoj život se vrti oko Njega i za nikog drugog tamo nema mjesta. Ja više niti imam snage, niti se želim boriti za to mjesto, za mjesto u životu jedne osobe koju ja više ne cijenim i ne poštujem. Ti si i moje i Zrinkino prijateljstvo uništila svojim ponašanjem, svojim laganjem i izmotavanjem, svojim prebacivanjem krivnje na sve druge. To radiš nama, a svojim starcima još više. Svakodnevno im lažeš u facu i gdje si i s kim si, i stvarno mi ih je žao. Onda si možeš misliti u kolikoj im to mjeri radiš. I prema njima i prema nama se ponašaš kao da smo neke budale, a sve to sam zato da bi što više vremena bila sa svojom ljubavi. Nije mi jasno kako nam možeš tako lagati i misliti da nisi prozirna, da meni i Zrinki nije jasno o čem se radi i da iza svake tvoje izlike i laži ne znamo što se krije.

Da ti skratim muke, nemoraš se više truditi smišljati laži kako se mi ne bi ljutile na tebe i kako bi pokušala ostati frendica s nama. Jer ljutiti se više sigurno nećemo ni na tvoju istinu, ni na tvoje laži. To ti garantiram. A znaš zašto? Jer nam više nije stalo, jer nam je svejedno. Uništiti više nemaš što, jer tako dobre frendice više nismo da bi nas pogađalo takvo tvoje ponašanje. Ne mogu reći da ja tebe više ne volim, jer te volim. No to je možda samo ljubav prema osobi koja si ti jednom bila, i prema uspomenama koje imam s tom osobom.

Jer ono što si ti danas, definitivno ne volim.

- 17:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ljudi koji me poznaju ne znaju za njega.
I ne želim da znaju.
Ovo baš i nije za svačije uši tj. oči, jer bi željela ovdje moći napisati BAŠ SVE što želim, ali to neće biti moguće ako će svi poznanici to moći čitati.
Imam ja i svoj javni blog, ako nekog možda zanima, ali ako želite iskomentirati nešto tamo, pliz nemojte, nego mi ovdje ostavite komentar. Pa ako nekog zanima, slobodno pita.